Spominjemo se 10. obljetnice smrti velikog apostola Bezgrešne
pater ANTE GAŠPARIĆ, OFMConv.
2015. – 2025.
Preselio se u Očev zagrljaj i zajedništvo s Bezgrešnom, na dan, 5. veljače 2015. godine, p. Ante (Martin) Gašparić, veliki apostol Bezgrešne. Rođen je 15. siječnja 1932. godine u Molvama od oca Mihovila i majke Barbare (r. Crnjak). Nakon osnovne škole odlazi u sjemenište u Travnik, gdje ostaje do početka rata 1941. godine. Po završetku rata ulazi u Red franjevaca konventualaca. Privremene zavjete položio je 8. rujna 1950. u Zagrebu. Svečane zavjete položio je 5. kolovoza 1956. u Cresu. Za đakona je zaređen 22. ožujka 1958. po rukama mons. dr. Franje Salis-Seewisa, pomoćnog biskupa zagrebačkoga, a za svećenika ga je zaredio nadbiskup Franjo Šeper, 29. lipnja 1958., u zagrebačkoj katedrali.
Javno protivljenje vjeronauku, u vremenu poratnih teškoća s kojima se nosio p. Ante za vrijeme svojega života u Samostanu sv. Antuna u Vinkovcima, od 1960. do 1965., postavit će čvrste temelje te usmjeriti njegov život najbolje opisan u riječima njega samoga, kako se i potpisivao na kraju svojih pisama: ,,Odani u Kristu i Bezgrešnoj.”
Imenovan je prvim upraviteljem Župe Bezgrešnog Srca Marijina od 1968. do 1972. godine. U župi je posebno brinuo o pastoralu zvanja. Pokrenuo je časopis ,,Žetva” u svrhu promicanja duhovnih zvanja te piše: ,,Sada treba još više zasukati rukave. Uz osobno posvećenje i rad, Gospodin će blagosloviti našu provinciju, po zagovoru sv. Josipa – velikog prijatelja svećenika, i Bezgrešne”. P. Ante je duboko svjestan onoga što sv. Maksimilijan piše: ,,Nema veće milosti koju Gospodin Bog može dati od redovničkog zvanja (možda samoga sebe)” (SK 840).
Od 1972. do 1977. bio je župni vikar u Samostanu sv. Karla Boromejskog u Pančevu, a od 1974. i gvardijan istoimenog samostana. Sve te godine velikodušno se zauzima te radi u pastoralu zvanja. Spreman je za sve koje Bog poziva podnijeti mnoge žrtve. Sam svjedoči: ,,Svjestan sam da svako djelo koje se radi s ljubavlju (za Boga) mora nailaziti na poteškoće i otpor. Do sada mi nije žao ni jednog koraka, ni jedne neprospavane noći i ranog ustajanja, učinjenih za one koji žele biti vjerovjesnici Kristova Evanđelja…” Ovo je njegovo iskustvo zasigurno plod života s Bezgrešnom kako je to opisao sv. Maksimilijan susrećući se s teškoćama: ,,Bezgrešna provodi nježno, ali odlučno svoja djela. Brojne su nam poteškoće priječile put, a ponekad se činilo kako je svaka aktivnost uzaludna. Ali Bezgrešna je sve to promijenila u najveće dobro i tako nastavlja i dalje” (SK 413b).
Posljednje godine svojega života proživio je u samostanu sv. Antuna Padovanskog u Novom Marofu (1984. – 2015.) kao župni vikar u Novom Marofu, župnik u Župi sv. Vida i Jurja u Mađarevu te kao bolnički kapelan novomarofske bolnice.
Sve godine i apostolsko zalaganje ovoga apostola Bezgrešne kako je rekao Odani u Kristu i Bezgrešnoj dio su puta života s Bezgrešnom i sve povjerene duše što će biti istaknuto po imenovanju za Nacionalnog duhovnog asistenta Vojske Bezgrešne, službe koju je vršio od 1989. do 2014. godine. Rad s djecom i mladima, bolesnima i nemoćnima, te redovito danonoćno posjećivanje bolesnih i umirućih u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Novom Marofu otkrivaju ljepotu duše gorljivog apostola Bezgrešne, p. Ante Gašparića.
Hvala vam p. Ante za svjedočanstvo života u zagrljaju Bezgrešne. Gospodin vam daruje svoj mir!
Zahvalni članovi Udruge Vojska Bezgrešne
